NASILJE NAD NOVINARIMA U SRBIJI, CRNOJ GORI I S. MAKEDONIJI: Sami i nezašticeni

PIŠU: Ž. Radoja, B. Sekulovska, V. Rajković, M.Radulović

Podgorica, 24. decembra 2021. - Da postoji volja, svi slučajevi napada na novinare bi bili riješeni, kaže Jelena Jovanović, novinarka podgoričkih Vijesti. Jelena Jovanović od avgusta ponovo ima 24 časovnu policijsku zaštitu. Prethodno je, jer joj je bila ugrožena bezbjednost, policija čuvala od kraja novembra 2018. do maja 2019. “Svi napadi, ili makar najveći broj njih, dolazili su nakon što nosioci najvećih državnih funkcija targetiraju novinara ili medij kao nepodobne”, kaže naša sagovornica koja je, među novinarima koji su fizički napadnuti, ali i kojima je prijećeno i ove godine.

Novinari i novinarke u Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji dijele istu sudbinu. Sve češće su žrtve nasilja, fiizičkog, verbalnog, a posljednjih godina sve im se više prijeti putem društvenih mreža.

Jedna od njih je novinarka dnevnog lista “Danas” iz Srbije Snežana Čongradn, koja je samo u posljednjih mjesec dana fizički i verbalno napadnuta zbog posla kojim se bavi.

“Svjedočim tome da niko od napadnutih i ugroženih novinarki i novinara ne zna dokle su stigle njihove prijave za nasilje koje su doživjeli, a još tragičnije je da većina njih, uprkos brojnim prijavama nadležnim organima, mjesecima i godinama unazad nije obaviještena da se od postupaka odustalo i da njihova ugroženost nikada neće biti predmet razmatranja i sankcionisanja”, kaže ona.

Tanja Milevska, dopisnica makedonske državne novinske agencije MIA  iz Brisela je prošle godine bila dva puta napadnuta - na izborima u julu 2020. i drugi put, u decembru 2020. “Tek sada sam ljuta, gnjevna. Kada su se ti napadi dogodili bila sam izgubljena, izolovana, prepuštena sama sebi. U takvim slučajevima pitate se da li zaista treba pisati o stvarima o kojima ja pišem, kao što se obično preispituje žena”, kaže naša sagovornica.
U sve tri bivše jugoslovenske republike posljednjiih godina raste broj napada na novinare i novinarke.

U Srbiji sve više sinhronizovanih tužbi protiv pojedinih redakcija
Broj napada na medijske radnike u 2021, prema podacima Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) je nešto manji u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, prema riječima predsjednika NUNS-a Željka Bodrožića, taj podatak treba uzeti sa rezervom.

„Ove godine nije ništa bolje nego prethodne, jer i dalje imamo brojne prijetnje i pritiske, štaviše, u posljednje tri sedmice, kako je ekološki protest (protiv rudnika litijuma u Srbiji) rastao, tako je pojačan udar i na novinare“, pojašnjava Bodrožić, napominjući da su zbog protesta, na kojima su blokirani međunarodni, magistralni i drugi putevi u više od 50 gradova u Srbiji novinarima pisane i prekršajne prijave, koje su zatim povučene.

Od početka godine je zabilježeno šest fizičkih napada na novinare, 87 pritisaka i 42 verbalne prijetnje, navodi NUNS.

Uprkos nekim koracima koje je Vlada Srbije napravila, poput u martu otvorenog SOS telefona za prijavu napada na novinare, situacija na terenu se nije bitno promijenila. Utisak medijskih udruženja jeste da se takvim potezima međunarodnim organizacijama i Evropskoj uniji šalje signal da se nešto radi, dok je na terenu situacija skoro nepromijenjena, ako ne i lošija. U prilog tome govori i slučaj urednice Podrinskih novina iz Šapca Isidore Kovačević čija fotografija je sredinom decembra osvanula na potjernicama kojima je oblijepljen cio grad.

„Vlast je generator problema, odnosno visoki, a i oni niži javni funkcioneri koji sa pozicije vlasti vrijeđaju, denunciraju, a u poslednje vrijeme i kriminalizuju mnoge naše kolege i praktično pospješuju razne likove da krenu u napad na novinare, jer ti novinari, kako vlast trubi sa skoro svih medija, rade protiv države i nacije. Otvorena je sezona lova na takozvane izdajnike i strane plaćenike, a u toj grupi ima mnogo novinara, i otud tako zabrinjavajuće cifre o napadima i pritiscima na novinare u Srbiji“, kaže Bodrožić.

Godinu u toj zemlji su obiljeležile i takozvane SLAPP, odnosno sinhronizovane tužbe interesnih grupa i javnih ličnosti protiv određene redakcije. U Srbiji je aktuelan slučaj Mreže za istraživanje kriminala i korupcije - KRIK, koja je u jednom trenutku dobijala i po tužbu nedeljno. Ukupna vrijednost 10 postupaka koji se trenutno vode protiv redakcije, urednika i novinara je 90 miliona dinara – što je, kako navode u redakciji, tri puta više od godišnjeg budžeta KRIK-a.

U toku godine pokušane su izmjene i dopune dva važna zakona - Zakona o javnom informisanju i medijima i Krivičnog zakonika u vezi sa unapređenjem krivičnopravne zaštite novinara i medijskih radnika. Međutim, medijska i novinarska udruženja su ukazala na to da pojedini predlozi izmjena odstupaju od Medijske strategije i prava na slobodu izražavanja, pa se usaglašavanje sa predstavnicima vlasti očekuje sljedeće godine.
O načinu na koji se vode pravni postupci protiv onih koji su ugrozili život novinara u Srbiji, možda najbolje pokazuje slučaj novinara portala ziginfo.rs Milana Jovanovića, na čiju kuću je bačen molotovljev koktel. Dok je početkom 2021. donesena prvostepena presuda, Apelacioni sud u Beogradu je probio rok za odluku o žalbi osuđenih, među kojima je nekadašnji član vladajuće Srpske napredne stranke i bivši predsjednik Opštine Grocka Dragoljub Simonović.

Više od 20 godina od ubistva urednika Dnevnog telegrafa Slavka Ćuruvije, Specijalni sud je potvrdio presudu iz 2019. godine i četvoricu optuženika osudio na ukupno 100 godina zatvora, međutim, ni taj proces još nije gotov jer sijede žalbe Apelacionom sudu.

U Crnoj Gori čak 25 napada na novinare od početka godine
Medijska scena u Crnoj Gori je i dalje pod sjenkom nerasvijetljenih napada na novinare i imovinu medija jer su u velikom broju slučajeva naručioci i izvršioci i dalje nepoznati, a napadi na novinare su posebno intenzivirani u 2021. godini.

Prema podacima Sindikata medija, samo u 2021. godini bilo je 25 napada na novinare u zemlji koja ima oko 630.000 stanovnika. To je za 47 odsto više nego tokom 2020. koju su obilježile litije u organizaciji Srpske pravoslavne crkva zbog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i odlazak u opoziciju Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića i formiranje nove vlade.

Od 25 zabilježenih slučajeva napada na novinare od početka ove godine, njih 20 je prijavljeno policiji ili je policija postupala po službenoj dužnosti, a sudski epilog je dobilo njih 10. U četiri predmeta su donijete osuđujuće presude.

Najstrožija kazna dosuđena je okrivljenom za napad na glavnog i odgovornog urednika nedeljnika “Monitor” Esada Kočana koji je napadnut ispred ulaza zgrade u kojoj živi. Višestruki povratnik koji ga je prvo verbalno napao, a onda na njega i fizički nasrnuo je osuđen na deset mjeseci zatvora.

Još uvijek, međutim, nije rasvijetljen nijedan od najtežih ranijih slučajeva, poput ubistva suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika “Dan”, Duška Jovanovića (2004. godina), pokušaja ubistva novinara dnevnika “Vijesti” i nedjeljnika “Monitor” Tufika Softića (2007. godina) i novinarke “Vijesti” Olivere Lakić (2018. godina).
Crnogorska policija je nedavno uhapsila pripadnika Uprave policije Darka Lalovića i još jednu osobu zbog sumnje da su dio kriminalne grupe koja je organizovala napad na novinarku Lakić. Ona je pogođena u nogu ispred zgrade u kojoj živi u Podgorici. Prethodno su uhapšene dvije osobe, a kako je saopšteno iz Tužilaštva, motiv je bio “sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona”. Tužioci su, pored ostalog, saopštili da je za ubistvo Lakić nuđena svota od 150.000 eura.

Na pitanje kakvu zaštitu novinari mogu da očekuju od policije, ako postoji mogućnost da su oni i protagonisti napada, ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović kaže da se nada da je to stvar prošlosti. On je na na toj funkciji od formiranja nove vlade u decembru prošle godine.

Većina od 92 slučaja napada na novinare i imovinu medija u Crnoj Gori, od 2004. do kraja 2019. godine, nikada nije dobila odgovarajući epilog. Bilo je određenih akcije i najave policije pred objavljivanje godišnjeg izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru, ali bez konačnih ishoda kad je riječ o procesuiranju ovih slučajeva.

Osim nesolidarnosti samih novinara u Crnoj Gori, od formiranja nove vlade u decembru 2020. godine primjetna je praksa da najviši državni zvaničnici čak i deklarativno osuđuju samo napade na one novinare i medije koji važe za njima bliske, na što ukazuju pojedina medijska udruženja.

Nakon serije napada na novinare nova Vlada je, međutim, prihvatila zahtjeve medijskih udruženja da se u Krivičnom zakoniku uvedu dva nova člana - sprječavanje novinara u vršenju profesionalnih zadataka i napad na novinara u vršenju profesionalnih zadataka, za koja bi bila zaprijećena kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora.
Rasprava o izmjenama zakona u parlamentu je u toku.

U Makedoniji sve više prijetnji smrću na društvenim mrežama
U poslednje tri godine (2019, 2020 i 2021 g.) u Sjevernoj Makedoniji prijavljene su ukupno 23 napada i prijetnje novinarima i medijskim radnicima. U 2019. godini bila su samo četiri takva incidenta, što znači da su 2020. napadi i prijetnje tri puta brojniji, upozorava direktor Udruženja novinara Makedonije (ZNM) Dragan Sekulovski.
Iako se broj fizičkih napada smanjio, zabrinjava činjenica da se novinarima sve više prijeti smrću na društvenim mrežama , gotovo svakodnevno.
Institucije u Makedoniji i na napade i na upozorenja uglavnom ćute.
Samo jedan slučaj ove godine okončan je pravosnažnom presudom u korist novinara koji su bili izloženi prijetnjama. Emil Jakimovski osuđen je na godinu i osam mjeseci zatvora jer je 2020. godine na aplikaciji Telegram prijetio smrću zamjenici glavnog urednika portala A1on Meri Jordanovskoj.
“Mislim da pod hitno u Krivičnom zakoniku treba uvesti kazne za online nasilje, posebno kada je riječ o prijetnjama smrću, jer mi kao novinari ne smijemo da budemo uplašeni i onemogućeni da radimo svoj posao”, kaže Meri Jordanovska.
Ostala 22 slučaja nemaju sudski epilog. “Nekažnjivost počinitelja novinara ostaje problem, negdje u trouglu MUP-a, tužiteljstva, pravosuđa – jednostavno, nešto ne radi”, ocjenjuje Mladen Čadikovski, predsjednik Udruženja novinara Makedonije (AJM).
On posebno ukazuje na dvostruke standarde kada je riječ o političarima i novinarima.
Podsjeća da je odbijen zahtjev novinara da im se isplati odšeta za pretrpljeni strah i ustavom garantovano pravo za informisanje javnosti, jer ih država nije zaštitila kada je 2017. godine u parlamentu bila napadnuta tadašnja opozicija u slučaju poznatom kao "Krvavi četvrtak”. “Kada su političari napadnuti, počinitelji  završe u zatvoru”, kaže on.

“Kada su političari napadnuti, počinitelji  završe u zatvoru”, kaže on.
Čadilovski kaže da su zahtijevali od Tužilaštva osnivanje posebne jedinice koja će procesuirati samo krivična djela koja se odnose na nasilje nad novinarima i dodaje da imaju obećanja da bi radna grupa mogla početi da radi naredne godine.

Da nadležni organi potpuno ignorišu zahtjeve novinara i medija, pokazuje slučaj Tomislava Kezarovskog.

Iza njega je stala cijela novinarska zajednica, ali je bilo uzalud. U pritvoru je bio skoro dvije godine 2013. godine (tačnije, 22 mjeseca,  pet mjeseci u zatvoru “Šutka”, a godinu i sedam mjeseci u kućnom pritvoru) i kasnije početkom 2015 godine, jedan mjesec je proveo u zatvoru “Idrizovo”, za vrijeme bivše vlasti Nikole Gruevskog. Vrijeme provedeno u pritvoru nazvao je “život u kutiji”, što je i naslov knjige koju je objavio o pritvorskim danima.
Proglašen je krivim jer je u tekstu od 2008. otkrio identitet zaštićenog svjedoka u slučaja ubistva Laze Milošovskog iz Velesa. Njegovi advokati su tvrdili da u trenutku kada je otkriven identitet, on uopšte nije bio u statusu zaštićenog svjedoka, već ga je dobio kasnije, a sam on je kasnije izjavio da ga je policija prinudila da lažno svjedoči.

Još uvijek nijesu razjašnjene okolnosti pod kojima je poginuo Nikola Mladenov, vlasnik i glavni urednik revije “Fokus” 2013. za vrijeme vladavine Gruevskog. Nadležni tvrde da je poginuo u saobraćajnoj nesreći, a auto je pronađen u blizini Skoplja uz pomoć njegovog mobilnog telefona, koji je, međutim, nakon toga misteriozno nestao.

Život uz prijetnje i obezbjedjenje
Naša sagovornica Tanja Milevska, dopisnica makedonske državne agencije MIA iz Brisela jedna je od novinarki kojima se na društvenim mrežama u S. Makedoniji neprestano prijeti smrću, a o čemu sada priča bez straha. Činjenica da ne živi u S. Makedoniji daje joj veću nezavisnost, objektivnost i slobodu. No, i dalje je jedna od meta za prijetnje, uvrede, govor mržnje.

Zbog toga je od belgijske organizacije novinara dobila psihološku i pravnu pomoć. “Nakon toga se više nikada ne osjećate krivim kada radite svoj posao onako kako treba “, kaže naša sagovornica.

Snežana Čongradin, novinarka iz Srbije kaže da ne zna šta se dešava sa njenim prijavama te da je prepuštena zaštiti redakcije, prijatelja i svih drugih koji saosećaju, kao i sopstvenim procjenama o tome koliki joj je stepen ugroženosti, usljed odgovarajuće reakcije države.

Jelena Jovanović iz Crne Gore kaže da je život sa policijskim obezbjeđenjem sve osim normalan. “Svjesna sam da je mala vjerovatnoća da bih uopšte i bila živa da me ne čuvaju 24/7 i zahvalna sam im na tome”, zaključuje ona.

Sve tri zemlje – Srbija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija nalaze se u sredini kada je riječ o indeksu bezbjednosti novinara. Na skali od jedan do sedam najbolje rangirana je Sjeverna Makedonija 3,93, Crna Gora 3, 59 pa Srbija -2, 95, na osnovu podaka koje je prikupila mreža medijskih udruženja SafeJournalist iz regiona.

Ovaj tekst urađen je u okviru regionalnog programa ,,SNAŽNI - Mediji bez mržnje i dezinformacija'' koji je finansijski podržala Evropska unija. Sadržaj je isključivo odgovornost autora i medija i ne održava nužno stavove EU.