ŠTELOVANJE HAOSA
Ili: na koju stranu će mediji zaokrenuti kod Albukerkija

Svakako da su društvene mreže samouređujući vrtlozi medijskog hiperprostora. Dobro novinarstvo mora prodrijeti u njihov kod, rasijati informacije na nov način, iskoristiti freške navike čitalaca, a izbjeći stare zamke struke. U tom slučaju, možda i preživi.

piše: Brano Mandić, pisac i novinar

Februar 2, 2021. - Ako si duhovna osoba sa manjkom vremena, milost YouTube prečica može te dovesti do pojedinih fakina kakav je Alan Vots, filozof zabavljač, kako je sebe nazivao, genijalan za pred san, utemeljen u svom talentu da dubine istoka privede zapadnoj raji. Ikona hipi perioda, Vots me često gurne u san, paradoksalno, video porukama u kojima poziva na buđenje, ali tako lijepim baritonom da buđenje odložim do jutra, kad zaboravim većinu toga što je ovaj komesar zena imao da kaže.

Ipak, prije nekoliko noći zaspao sam sa njegovom tezom kako je novac informacija, i ujutru se probudio čilo i sretno što sam shvatio: novac zaista jeste informacija putem koje se razmjenjuje ideja o bogatstvu. Novac nije bogatstvo već njen ekvivalent, kao što su ove riječi samo ekvivalent, nadam se pouzdan, onoga o čemu mislim. Ne bih Votsovu tezu mučio cinizmom – ako je novac informacija, jesu li onda banke mediji? Mogao bih reći da se u medijima odomaćio bankarski princip brojanja klikova, praćenja trendova, frendova, tagova i grafikona prodaje, što uveliko određuje sadržaj. To jeste tema, i to validna, ali na umu mi je nešto drugo.

Nedavno sam poželio aplikaciju za slušanje klasične muzike.  Dobio sam preporuku i odradio sve što je trebalo, ukucao lične preference, šta me tišti, jel' mi draži barok ili Bartok, kako bi aplikacija znala bolje da mi ugodi. I sve je cvjetalo do posljednjeg klika, kad sam odbijen, jer u mojoj zemlji nije moguća kupovina te vrste.

Tu sam se sjetio Votsa i teze da je novac informacija, i shvatio da sam cenzurisan, da želim razmjenu infromacija i da mi je ukinuta kao za vrijeme Envera Hodže. Činjenica da ni protok novca nije omogućen zemljama poput Crne Gore, da nema PayPala, na primjer, postaje informatička mana, jedna vrsta mucanja društva koje tek treba da progovori jezikom novomedija. A taj jezik je uveliko oličenim kroz aplikacije i nove odnose između sadržaja i prodaje.

Nego, jesu li aplikacije uopšte mediji?

U konkretnom slučaju, šta je ta moja platforma za ljubitelje klasike. Servis je to grupe muzikologa i IT stručnjaka koji su shvatili da slušalac klasične muzike ne može da se napoji na glavnim svjetskim servisima čiji su algoritmi skloni pop muzici i nude konfuzne liste koje zbunjuju, pa na devetu Betovenovu dobiješ trideset izvedbi, nabacano bez reda, sa još nekim romantizmom, jednako bez reda.
U taj haos umiješala se grupa urednika (sic!) da „ručno“ moderira ono što kompjuter složi po naslovu i imenu autora, pa se ispod muzike nađu reference, putokazi i dodatne info za dalje uživanje i učenje.
E sad, ako to nije uloga medija, i ako takva aplikacija nije više medij od tabloida, ili čak učenog magazina sa klasičnom šemom i masnim papirom, e onda mi stvarno ne vidimo što se dešava. A dešava se da se stari medijski oklopi habaju a novi rađaju, bazirani na algoritmu i automatskoj klasifikaciji podataka, sa dodatnom uredničkom navigacijom za koju se, dođavola, mora platiti pretplata.

Novinske portale možda bi moglo zamijeniti nešto gdje će čitalac više ići prema informaciji nego ona prema njemu. Mada ni to nisam siguran, malo šta je jasno. Automatizacija vodi ka tome da svaki čovjek ima svoju virtualnu uredničku politiku, ili možda samo iluziju da bira. Ono što su bile novine, svakako sve više postaju klipinzi i inboks usluge.

To je dobra vijest za ljubitelje klasične muzike. Ali kakve su posljedice za novinarstvo i ulogu medija, kamo će tehnologija da zaokrene od Albukerkija, hoće li opstati institut pijačnog barometra, glodura i 5W - e to već ne znam.

Ispada da je 5G važnije od 5W. Svakako da su društvene mreže samouređujući vrtlozi medijskog hiperprostora. Dobro novinarstvo mora prodrijeti u njihov kod, rasijati informacije na nov način, iskoristiti freške navike čitalaca, a izbjeći stare zamke struke. U tom slučaju, možda i preživi.

 

Članak je dio programa "Mediji za građane - građani za medije", koji se realizuje uz podršku Evropske unije, a sprovode ga partnerske organizacije: Media Centar Sarajevo, Institut za medije Crne Gore, Albanski medijski institut, Makedonski Institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni Institut, SEENPM.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije i autora i ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.
U Crnoj Gori projekat Mediji za građanegrađani za medije: Jačanje kapaciteta NVOza razvoj medijske i informacijske pismenosti na Zapadnom Balkanu’’ je kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Saznajte više o projektu i pratite aktivnosti na ovim kanalima:
www.cimusee.org 
https://www.facebook.com/CIMUSEE/
@CIMU_SEE
www.seenpm.org 
https://www.facebook.com/seenpm.org/
@SEENPM_org